Hamziću naš, Golubice naša!
Evo nas opet s tobom.
Godina je prošla. Duga, strašna, teška. S tobom, a bez tebe.
Ni jedan dan, ni jedan sat, ni jedan trenutak nije prošao, a da nismo mislili na tebe, a ono – da će biti lakše, da zaborav sve liječi, one priče o vremenu što prolazi… Kakve gluposti!
Praznina, tuga, nemoć. Sve je svakim danom bilo jače. I da smo pokušali zaboraviti – prazna klupa, dnevnik bez tvog imena, čestitke na koje smo te potpisivali, sve nas je to još jače bacalo na zemlju. Nema natrag.
Sad smo tu. Prisjećamo se… Sara je još dugo plakala jer ti je zemlja preteška, jer pada kiša, jer ti je hladno, jer te treba pokriti… Iva je sjedila poprijeko da ne gleda praznu klupu, Dominik u suzama (onaj tihi, samozatajni), Vedadova tišina, Melanina beskrajna tuga, Petar, Danis, Marko, Ella, Josip, Marta…Bože! Čijim imenom ublažiti nedostajanje! Nosili smo se kako smo znali i mogli.
Malo smo se promijenili, odrasli. Deveti završavamo, mala Iva je otišla u Njemačku, fali njezin osmijeh. Vratili smo se u razrede, pišemo kontrolne, ima i jedinica i petica. Josip je pobijedio na natjecanju iz matematike, cure izgubile u odbojci, Ella nam je „propričala“…
Čini se da je sve isto, a nije.
Pripremamo se za dalje. Čeka nas ekskurzija. U koferima srca putuješ u Istru, nosimo te sa sobom.
Brzo će kraj. Nove ceste nas čekaju, zatvaramo prozore djetinjstva. Svatko će na svoju stranu. Rakova djeca. S nama ćeš u neke nove školske klupe tamo nekih gimnazija, ekonomskih i tko zna kojih.
Ostajemo u grupi. Deveti de za još mnogo godina.
Eto vidiš! Čini se da je isto. A nije.
Opraštamo se sad, Hamziću naš, ljubimo ti zemljano lice i dogovaramo novi sastanak – ovdje i opet.
Spavaj sad, mili naš. Mi za tebe učimo sve o revolucijama, sve formule iz fizike i kemije, sve jednadžbe s jednom ili više nepoznanica. Samo onu jednu jednadžbu – za život, nismo riješili. Ti ćeš to za nas u nebeskim širinama.
Spavaj sad, mili naš. Tvoj te deveti de voli do neba i Sunca. I dalje.
Tvoj deveti de
P.S.
Hvala svima iz Škole na strpljenju, potpori i razumijevanju.
Hvala što ste s nama dijelili tugu.