Jedne noći odlučio sam postati Djed Božićnjak. Tražio sam po trgovinama bijelu bradu, odijelo, kapicu, čizme… Sve sam to uspio naći u jednoj trgovini. Odlučio sam se obući i pročitati želje svojih prijatelja za Božić. Gabriel je zaželio autić na daljinski. Kupio sam poklon, pripremio se i krenuo se penjati na kuću. Spuštao sam se niz njegov dimnjak pa sam pao i ugaravio se, ali sam samo otresao svoje odijelo i nastavio. Pogledao sam na kauč, a na njemu je ležao izvrnuti Gabriel i hrkao. Hodao sam što tiše prema boru, postavio poklon pod bor i nastavio put. Kad sam se penjao uz dimnjak, za čizmu me ugrizao Gabrielov pas. Uspio sam pobjeći, a Gabriel je i dalje spavao kao pijan. Kada sam shvatio da ima puno želja, odlučio sam ovog Božića poklon dati još samo malenom, dobrom i malo smotanom dječačiću Vinku. Opet isti slučaj, još sam se više ugaravio, ali ovaj put bar nije bilo psa. Vinko je zaželio plastični traktor s prikolicom. Dječak Vinko nije hrkao, ali je zaspao s komadom pršuta u ustima i s platom mesa na prsima. Vinko je bar spavao mirno kao bubica. Krenuo sam prema boru, ali sam se spotaknuo na Vinkove autiće kojima se igrao na Badnjak. Vinko se i dalje nije probudio. Položio sam njegov traktor ispod bora i pobjegao kroz prozor jer mi se ovog puta nije dalo kroz dimnjak. Nažalost, nakon svega toga mama me probudila i rekla da je vrijeme za spremanje na Božićnu misu.
Andrej Visković, VII. b