Na katu, na dnu hodnika, vrata naše male knjižnice. Vrata, kroz koja neki učenici kao usput, nabrzinu, ponekad i bez kucanja projure, tek da provjere ima li baš ona knjiga koja im u taj čas treba ili su sve na čitanju.
Ili neki drugi učenici koji polako hodajući promišljaju o naslovu knjige koja je ovaj mjesec zadana za lektiru. Kucaju i čekaju da im se širom otvore vrata lijepe književnosti; to kraljevstvo mašte istkano u umjetnosti riječi iz koje izvire neiscrpivo blago životne mudrosti, ljepota lirskih sličica jave, bogatstvo zrelog promišljanja, sagledavanje povijesti i svega drugog što već beletristika može ponuditi.
Dobro je čitati knjige koje učitelji preporuče. Čitanjem se usavršava tehnika čitanja. Čitanjem se bogati rječnik, poljepšava se i brusi stil govorenja. Proširuju se obzori zaključivanja, njeguje se i bogati lirika duše. Što više čitamo bivamo socijalno osvješteniji i osjetljiviji prema ljudima, drugim bićima i prirodi. Tako zapravo, odgajamo svoje emocije, razvijamo empatiju i bivamo otvoreniji svemu oko sebe; bolje razumijemo ljude pa smo s toga spremniji suosjećati s njima, izlaziti im u susret i pružiti pomoć.
Naša knjižnica broji oko osam tisuća knjiga, ali su u opticaju samo oko dvije tisuće zbog raznih razumljivih razloga. Oko polovice tih knjiga su novija izdanja, ali ih ima koje su stare i četrdesetak godina i još uvijek se učenici njima služe. Ponekad za jedan lektirni naslov imamo tek pet ili deset primjeraka pa je razumljivo da ne mogu svi učenici jednog odjeljenja u isto vrijeme dobiti knjigu; ali se snalazimo. Učenici su vrijedni i susretljivi pa knjigu na čitanju drže desetak dana tako da svi učenici jednog odjeljenja mogu za mjesec dana pročitati zadanu lektiru. Tu nam uvelike pomaže i postojanje Gradske knjižnice.
Nastavnici hrvatskoga jezika su napravili plan čitanja lektire kroz godinu dana tako da odjeljenja jednog razreda nikad ne čitaju istu lektiru isti mjesec pa i to doprinosi jednostavnosti dolaženja do potrebne knjige.
Jasno je da knjigu treba čuvati, ne samo zbog nedostatka knjiga u knjižnici, nego i zbog drugih razloga. Knjige su relativno skupe. Netko ih, svakako, treba zaraditi i kupiti. Naša knjižnica je školska i nemamo nikakve članarine. Uvjet da možete posuditi knjigu za čitanje je samo da ste učenik ili prosvjetni djelatnik naše škole. Ali odnos prema knjizi otkriva značaj čitatelja. Kultura odnosa prema knjigama se uči. Potrebno je od najranijeg djetinjstva učiti malog budućeg čitatelja da se knjiga ne raskida, da se po njoj ne šara, ne pišu dosjetke, ljubavne poruke ili svoja uvjerenja. Čak niti adrese, imena ili brojevi telefona. Po njima se i ne crta. Za crtanje postoji školski predmet koji se zove Likovna kultura. Prema knjigama se odnosi nježno, s poštovanjem, kao prema riznici mudrosti. Knjiga u knjižnici služi generacijama. Istu knjigu su čitali bake i djedovi, mame i tate, a sada i djeca. Vrlo je vjerojatno da će dočekati i neku buduću djecu ove djece. Čitatelji, sačuvajte knjigu za njih! Svakako, da se izgubljena ili uništena knjiga treba nadoknaditi. Najprimjereniji način je da se kupi nova ista knjiga.
Ovom knjižnicom se služe učenici i nastavnici naše škole u gradu, ali servisiramo i potrebe učenika i nastavnika u područnim odjeljenjima. Osim lektirnih naslova u knjižnici se nalazi i stručna literatura za nastavnike.
Vršimo razmjenu knjiga s knjižnicom Franjevačkog samostana Gorica.
Učenici mogu posjetiti knjižnicu 7:30-14:30 h. U knjižnici se učenici mogu zadržati kad imaju slobodno vrijeme. Mogu popričati sa knjižničarkom, posavjetovati se o čitanju ili o pojedinim knjigama, nešto pročitati ili prepisati. Neki učenici rado svrate u knjižnicu i zadrže se neko vrijeme zbog svojih potreba. Knjižnica je, svakako, otvorena i za roditelje.
Pozdravlja Vas i očekuje Vaša knjižničarka
Vesna Konta