Završila je još jedna školska godina za učenike Osnovne škole Ivan Goran Kovačić. S većim ili nešto manjim uspjehom svi učenici su dočekali kraj ove, za sve, pomalo neobične godine. Prilagođavali smo se novim „normalnim“ uvjetima koji su bili sve samo ne, po učeničkim poimanjima, normalni. Poštivali smo sve upute, pridržavali se zadanih mjera. Sve u svemu nastojali smo sa svojim učiteljima, nastavnicima i upravom škole što bolje i što lakše proći kroz krizno razdoblje koje nam je donijela corona. I uspjeli smo u tome. Svi smo, manje više ostali, zdravi i znanje stjecali bez online metoda. Vijeće učenika Osnovne škole Ivan Goran Kovačić je aktivno radilo tijekom čitave godine. Iza nas je niz aktivnosti a posebno ističemo nekoliko prezentacija. Govorili smo o vršnjačkom nasilju. Cilj je bio, prije svega, ukazati na potrebu preventivnog djelovanja kada je u pitanju nasilje među vršnjacima. Mišljenja smo da je ova tema uspješno obrađena upravo iz razloga što su je starije generacije učenika prezentirali mlađim kolegama. To je način na koji ovako ozbiljne teme mlađe generacije lakše prihvaćaju i primjenjuju stečeno znanje.
Kako biti pozitivan i s vjerom u bolje sutra učenici naše škole pokušali su prikazati kroz još jednu prezentaciju pod nazivom „Budi pozitivan“. Biti pozitivan u životu je zapravo stalno vježbanje i način života. I upravo takvo razmišljanje stariji učenici su prezentirali onima u nižim razredima.
Pozitivne misli su tako prevladavale u našoj školi tijekom čitave školske godine a veliku složnost i optimizam pokazali smo prema onima kojima je bila potrebna pomoć. Potres koji je pogodio Petrinju i okolna mjesta u Republici Hrvatskoj potaknuo je sve naše učenike na razmišljanje, brigu i pomoć drugima.
Prikupili smo novac u iznosu od 7.632,20 konvertibilnih maraka. Naša Uprava škole novac je uputila Osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić – Gora. Bio je to samo mali doprinos naših učenika i djelatnika škole za što brži popravak školske zgrade u Petrinji.
Ovu školsku godinu svi naši učenici pamtiti će i po velikom gubitku. Naš prijatelj iz školskih klupa, Hamza Golub, prešao je na neko ljepše mjesto. Nije s nama dočekao kraj ove godine. Mnogi od nas su još uvijek mali, ali dovoljno svjesni da osjetimo veliku bol zbog toga. Sjećat ćemo ga se po njegovom vedrom osmjehu, šalama i vječitom optimizmu i pozitivnom stavu. Dragi naš Hamza hvala ti što si bio neponovljivi učenik škole IGK.
Pomoći drugima, savjetovati druge i sami biti bolji. Mogli bismo reći da je upravo ovo bio moto svim članovima Vijeća učenika OŠ IGK. Jedna generacija se oprostila od devetogodišnje škole, do godine dolazi nova. Za sve se nadamo da će biti uspješne. Ovu školsku godinu ćemo pamtiti po lijepim stvarima. Doduše, s manjim trčanjem kroz školske hodnike ali već smo rekli što zapravo mislimo o tom novom „normalnom“.
Važno je da smo ipak kroz sve prošli s vjerom u bolje sutra i pozitivnim stavom.
Prezentaciju Vijeća učenika možete preuzeti ovdje.
Petra Čelan, VIII.b